Tuesday, May 13, 2014

Diktatura

Na planu unutrašnje politike, u Kraljevini SHS došlo je do ozbiljne državne krize izazvane zaoštrenim partijskim i međunacionalnim odnosima. Neprestana polemika između vladinih radikala i poslanika opozicije predvođenih HSS-om (Hrvatskom seljačkom strankom) je dovela do toga da godine 1928. radikalski poslanik Puniša Račić ubije Pavla Radića i Đuru Basaričeka i teško ranio Stjepana Radića, koji je kasnije podlegao povredama. Novi vođa HSS je postao Vlatko Maček.
Kralj Aleksandar je, koristeći nerede izazvane atentatom kao povod, zaveo diktaturu 6. januara 1929. godine (poznata kao šestojanuarska diktatura) i ukinuo ustav. Deo poslanika Hrvatske stranke prava (Ante Pavelić) odlazi u inostranstvo i stvara ustašku organizaciju. U Makedoniji jačaju probugarski elementi. Kralj je 3. oktobra preimenovao državu u Kraljevina Jugoslavija. Umesto nasleđenih istorijskih pokrajina, reorganizuje državnu upravu stvarajući devet banovina i grad Beograd. Premda je kralj Aleksandar nastojao diktaturom smiriti uzavrelu situaciju u zemlji, u tome nije uspeo. Njegove su mere izazvale suprotne reakcije od priželjkivanih. Zabranom političkog delovanja protiv sebe je okrenuo gotovo sve političke stranke koje su delovale u Kraljevini Jugoslaviji. Ne samo što je povećao broj političkih protivnika u zemlji, nego ni sile Antante nisu blagonaklono gledale na uvođenje diktature. 


Oktroisani ustav

Takva ga je situacija primorala na uvođenje novih političkih promena, pre svega na proglašenje ustava. Kako skupština nije postojala, kralj Aleksandar je 1931. sam proglasio novi ustav, koji se zato naziva oktroisanim ili nametnutim ustavom.
Novim je ustavom Jugoslavija postala ustavna, ali ne i parlamentarna monarhija. Kralj je i dalje mogao potpuno nadzirati rad skupštine, a vlada je bila odgovorna isključivo njemu. Godine 1932. raspisani su novi izbori, no situacija nije ipak bila demokratska kakvom se naizgled činila. Naime, nakon uvođenja diktature došlo je do osnivanja Jugoslovenske nacionalne stranke, celodržavne stranke koja je bila pod kraljevom kontrolom i jedina je imala uticaj nad celom teritorijom kraljevine. Za pristupanje izborima trebalo je prikupiti dovoljan broj potpisa iz svih 305 državnih okruga, što samo po sebi nije bio velik problem za opozicione stranke, ali kako je kralj raspisane izbore proglasio javnima (čime je sebi omogućio kontrolu i manipulaciju izbora), opozicione stranke odbile su učestvovati na izborima, tako da se na izbornoj listi našla jedino JNS.

Kraljevska obeležja

Ideologija

Najveća se promjena zbila u ideologiji. Do tada se smatralo da su Srbi, Hrvati i Slovenci narod s tri imena (onodobni humoristi, ali i ozbiljni kritičari režima predvođeni Miroslavom Krležom, dodali su i dva pisma, tri jezika, tri vere itd.), a tada je zavladala unitaristička ideologija integralnog jugoslovenstva. Smatralo se da postoji samo jedan, jugoslovenski narod.
Progoni u zemlji su, i pored obnove ustava, nastavljeni. Kralj Aleksandar je očekivao da će oktroisanim ustavom barem donekle smiriti političke protivnike. Suprotno njegovim očekivanjima, ustav je uzrokovao val nezadovoljstava. U Hrvatskoj je brutalnost diktature i dalje bila postojana. Prvak HSS Josip Predavec ubijen je nedugo nakon izlaska iz zatvora 1933., pokušan je atentat na pravaša i budućeg ustašu Milu Budaka, a albanolog i pravaš Milan Šufflay ubijen je usred Zagreba početkom 1931. godine. Kralj je, posebno nakon toga, zabranio pisanje o atentatu na Šufflayja, tako da nikakva čitulja niti novinski članak nisu izašli. Apel protiv politike beogradske vlade koji je usledio kao reakcija na ubistvo, potpisali su i Albert Einstein i Heinrich Mann.


Miroslav Krleža


Milan Šufflay

Atentat

U spoljnoj politici, intenzivno je radio na sklapanju međudržavnih odbrambenih saveza usmerenih protiv sila koje su težile reviziji Versajskog sistema mirovnih ugovora. Njegovom zaslugom stvorena je 1921. Mala Antanta (Kraljevina SHS,Rumunija i Čehoslovačka). Savez sa Francuskom sklopljen je 1927, a 1934. obrazovan je Balkanski savez između Jugoslavije, Rumunije, Turske i Grčke.
Prilikom posete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Nemačke, kralj Aleksandar I ubijen je u Marselju, 9. oktobra 1934. godine od strane hrvatskih ustaša i makedonske organizacije VMRO, a pod zaštitom Italije, Nemačke i Mađarske. To je bio jedan od prvih atentata snimljen na filmu. Pucnjava se dogodila tačno ispred objektiva snimatelja, koji je u to vreme bio samo 1 stopu udaljen. Snimatelj nije snimio samo atentat, nego i kraću radnju nakon njega. Telo vozača (koji je bio na mestu mrtav) zakočilo je automobil što je snimatelju omogućilo snimanje iz neverovatne blizine. Stajao je svega nekoliko centimetara od mrtvog kralja i snimao događaje nekoliko minuta nakon atentata.Zajedno sa njim tada je ubijen i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu. Atentator je bio pripadnik VMRO-a Vlado Černozemski.
Smrt Aleksandra Karadjordjevića duboko je potresla čitavu Jugoslaviju, a njegovo telo ispraćeno je od stotina hiljada ljudi čitavim putem do Oplenca, gde je sahranjen je u Zadužbini kralja Petra I. Narodna skupština i Senat Kraljevine Jugoslavije dali su mu naziv Viteški kralj Aleksandar I Ujedinitelj.




Novine posle ubistva 1934.